Znaš li Maglaju ko je bio Edhem efendija Mulabdić?

26.01.2014. 16:43 0

''Edhem Mulabdić, čekaj malo… To je onaj naš književnik, pjesnik, šta li već, što je napisao onu knjigu, sad je djeca u školi čitaju… ''Zeleno Busenje'' čini mi se… Ma ja ja, znam ko je on''. Ovo je najčešći odgovor našeg prosječno obrazovanog čovjeka, a nažalost i značajnog dijela visokoobrazovanog stanovništva na spomen Edhema Mulabdića.

Nije dobri Edhem-efendija jedina ''zaboravljena'' duša čije oružje je bilo pero, a emancipacija i borba za kulturnu naobrazbu životni put. Podugačak je spisak njemu sličnih, upornih i pozitivno tvrdoglavih likova koji bi trebali biti uzor i ogledalo, a nisu. Mi jednostavno imamo nevjerovatnu sposobnost da zaboravimo i gurnemo pod tepih sve važno i vrijedno, a objeručke grlimo i prihvatamo tamo ono površno.

Edhem Mulabdić, po nekim izvorima, rodio se 1862., a po drugim 1865. godine, neki opet upućuju i na 1864. godinu. Ukoliko je ova posljednja tvrdnja tačna u ovoj bi godini mogli obilježiti i 150. godina od rođenja ovog književnika.

Ko je Edhem Mulabdić? Za većinu je to pisac lektire. Napisao je “Zeleno Busenje“, obaveznu lektiru u osmom razredu. Nažalost, to je početak i kraj priče o intelektualnoj veličini kao što je ovaj naš  Maglajlija. Rođen je u našem Maglaju, kao što rekosmo jedne od navedenih godina. Mekteb i ruždiju završio je u rodnom gradu. Od 1887. godine je u Sarajevu gdje je završio učiteljsku školu. Radio je u Brčkom, Sarajevu, Beogradu. Svoje najpoznatije djelo „Zeleno Busenje“ objavljuje u izdanju Matice Hrvatske 1898. godine. Sve je to tačno i omeđeno. Ali Edhem-efendija je sve između toga.

Mulabdić u „Zelenom Busenju“ živo opisuje proces smjene vrhovne vlasti nad Bosnom. Opisuje dilemu običnog čovjeka, šok i borbu zbog gubitka jednog identiteta i nasilnog upoznavanja s drugim, stranim. Tu borbu opisanu u „Zelenom Busenju“ Edhem-efendija je živio u stvarnosti. Zato je on najbolji primjer čovjeka koji se bori i putokaz kojim današnji čovjek treba ići. Edhem-efendija je doživio ličnu tragediju nakon Austro-ugarske okupacije Bosne i Hercegovine. Izgubio je neke od najbližih članova svoje porodice. Skrhan bolom želio je napustiti rodnu grudu i zaputiti se ka Istanbulu. Međutim, na nagovor brata je ostao. I nije samo ostao, on se i borio. Borio se najefikasnijim oružjem koje je imao – perom. 

Pisao je i upućivao na pisanje, na učenje, na obrazovanje, čak je i u politiku zalazio, ali se nije predavao. Savjetovao je i školovao. Znao je da samo učen čovjek može pomoći prvo sebi, a onda i drugima. Početkom 20. stoljeća Edhem-efendija Mulabdić jedan je od najzaslužnijih bh. književnika i ličnosti koja je oblikovala društveno-političke tokove. Edhem-efendija učestvuje u pokretanju kulturno-prosvjetnog društva „Gajret“ 1903. godine, a tri godine ranije jedan je od pokretača lista „Behar“ kojeg je i uređivao šest godina. To su najznačajniji koraci u kulturnoj i obrazovnoj emancipaciji muslimanskog stanovništva u vrtlogu borbe za ostvarivanje nacionalnih prava krajem 19. i početkom 20. stoljeća.

Edhem-efendiji ni politika nije bila strana. Kao kandidat na listi JMO-a (Jugoslovenske muslimanske organizacije) tri puta je biran u Narodnu skupštinu u Beogradu 1923. 1925. i 1927. godine. Paralelno s politikom pokrenuo je i osnivanje kulturno-prosvjetnog društva „Narodna uzdanica“. Bio je svjestan da povlačenjem u spisateljske kute neće mnogo učiniti u tom trenutku. Stoga je bio aktivan u politici. Znao je da snaga jednog društva leži u obrazovanju i nauci. Na kraju ga je politika skupo koštala. Okrutnost vremena u kojem je živio na njegovom primjeru najrječitije je oslikana. Pod optužbom za navodni verbalni delikt tokom ratnih godina s NDH, Mulabdić je uhapšen i pritvoren, a na slobodu je pušten krajem marta 1946. godine. Tadašnji izlazak na slobodu za njega je predstavljao ropstvo. Kako je zapisao Alija Nametak, Mulabdić je nakon izlaska iz zatvora ostao bez ičega, bez penzije, službe i bilo kakvih prihoda. Do smrti je živio od milostinje, od pomoći koju mu je pružao još jedan velikan, Hamdija Kreševljaković.

Nametak o Edhem-efendiji  je napisao: „Po mom mišljenju to je bio čovjek koji je na početku 20. stoljeća najviše doprinio da se muslimanska mladež počne školovati u austrijskim školama, za osnivanje društva 'Gajret' i 'Narodne uzdanice' u kojima je bio neumoran radnik, pisac, odgajatelj i koji je cijeli svoj radni vijek koristio za podizanje naše kulture.“

Ime ovog velikana danas nose četiri osnovne škole i naša Gimnazija u Bosni i Hercegovini, a Tuzla, Bihać, Brčko, Sarajevo i Tešanj imaju ulicu koje svojim nazivom s ponosom ukazuju na upornost,  borbu i pravac kojim trebamo ići u budućnosti, piše Novo Vrijeme. 

Budi u toku - www.maglajinfo.com

Komentari

NAPOMENA: Komentari ne odražavaju stavove urednika stranice Maglajinfo.com, već lične stavove posjetilaca web stranice www.maglajinfo.com Komentari koji narušavaju pravila web portala Maglajinfo.com će biti obrisani bez upozorenja ili eventualnog obavještenja.

@maglajinfo.com

RT @bihamk: Nakon završenog uviđaja saobraćajne nezgode, od 18:45 sati ponovo je u funkciji magistralni put M-17, u Šijama. Za… https://t.co/IHWTZeYwJY

@maglajinfo.com31.03. - 18:55h