Sanela Mutapčić
vijesti maglaj 1289

Sanela Mutapčić: ''Maglaj grade, danas ti želim reći hvala. Što si mi pokazao kako se može i treba biti jak."

15.05.2015. 19:10 0

Na stranicama portala maglajinfo.com bez ispravki donosimo Vam tekst naše sugrađanke Sanele Mutapčić, a povodom godišnjice razornih poplava koje su pogodile Maglaj u maju 2014. godine.

„Razumjeti vodu znači razumjeti kosmos, čuda prirode i sam život.“ - Masaru Emoto.

Maj je divan mjesec. Doba kada se priroda budi u svojoj veličanstvenosti, bude se ljudi sretno upijajući sunce i vedrinu. U maju ipak teško vežem dane od prošle godine. Mjesec mi je ostao rastrgan na datume od prije i datume poslje poplave. Možda je to način na koji moj um potiskuje ružna sjećanja u želji da zauvijek nestanu. Znamo oboje da se takvo nešto neće desiti pogotovo zbog toga što u zadnjih 365 dana iznova sanjam vodene stihije, bujice u koje prestrašena, paralizovana gledam trenutke u kojima mogu samo da vrištim. U jednom od tih snova stojim ispred drvenih vrata koja držim rukama u nadi da voda zarobljena iza njih nikada neće da nađe put vani, da će nekom magijom da ispari prije nego nanese štetu ili odnese život. I probudim se. Sreća.

A moj Maglaj se nije mogao probuditi dok je isto tako prestrašen i paralizovan gledao kako mu se odnosi sve što se teškom mukom gradilo, uljepšavalo skromnim rukama njegovih velikih ljudi. Jer moj Maglaj nije kukavica! Ostao je on zarobljen na javi dostojanstveno podnoseći sav užas kroz koji se moralo proći. Ranjen, umoran, prljav… nad njim se isplakalo nebo, u njemu se isplakalo jednako suza koliko je vode proteklo njegovim ulicama. Imao je dvije opcije.

Prva je bila da poklekne, odustane, ne nastavi dalje, da se depresivan ne potrudi pogledati iznad užasa. Druga je bila da stamenito obriše blato sa lica, odlučnim i hrabrim korakom krene buditi sunce, vraćati osmijeh, tražiti vedrinu!

Moj heroj je izabrao drugu opciju. Nije mogao nastaviti gdje se stalo jer je to gdje se stalo odnjela voda, morao je krenuti ispočetka. Danas, nakon godinu dana napravio je mnogo. Njegovi su ljudi jači za poraz, bogatiji za lekciju, spremni podnjeti sve što može da se zamisli. Naučili se da u jednom danu ostanu bez svega, da u jednoj godini sve to vrate. Filmska priča.

Ponosim se njime i njegovima. Veliki je to grad bez obzira što ga na ponekoj karti ne možete ni naći. Meni veći od karte u cjelosti! Veliki su to ljudi, sposobni preživjeti ono od čega se inače bježi čak i u snovima a kamoli na javi, a opet se nasmijati, obradovati nečiju dušu. Nema toga nadaleko.

Maglaj grade: Danas ti želim reći hvala. Što si mi pokazao kako se može i treba biti jak. Što si me naučio kako svaki ožiljak može da se umiri kada se strpljivo čeka.

PS. Naljepše želje koje mogu da se zamisle danas želim da uputim svim ljudima koji su nesebično te iskreno pomogli mojim herojima. Hvala i mom Mostaru. Veliki zagrljaj Irmi, Nerminu, Dervišu, Lejli, Dalidi, Robertu, Maidu, Ćizi porodici Laketić i Repeša te svim mojim prijateljima, kolegama, poznanicima koji su svakom svojom porukom ili pozivom, svakom svojom brigom vraćali moju vjeru u ljude i budućnost.

Za maglajinfo.com
Sanela Mutapčić, (Bosanka u Hercegovini, Hercegovka u Bosni)

Budi u toku - www.maglajinfo.com

Komentari

NAPOMENA: Komentari ne odražavaju stavove urednika stranice Maglajinfo.com, već lične stavove posjetilaca web stranice www.maglajinfo.com Komentari koji narušavaju pravila web portala Maglajinfo.com će biti obrisani bez upozorenja ili eventualnog obavještenja.