Pjesma Hasana Hasića: Čovjeku u Gradu (Maglaju)

29.07.2017. 16:34 0

Autorska pjesma Hasana Hasića, rođenog Maglajlije.

Iz brazde

što je sjećanjem oru,

iznikne,

dal' sjete u naramku,

dal' pokoji čovjek

u bunilu,

dal' pokoji čovjek

gena mu tiho

razboritih.

 

U jedan neznani sumrak,

u prividnoj tuđini

dana,

čuh Razboritog

znanca

iz knjiških kolona.

 

Šapnu mi da gradovi

pokraj rijeka...

Ne umiru.

 

Povika mi da gradovi

u potopu...

Ne umiru.

 

I najglasnije što mogaše

oćuta mi

da gradovi

u ratovima…

Ne umiru.

 

Niz korito, i

u dimu

naći ćeš i slova

i stube.

Iščezli u nesreći

I pakosti.

 

Na ledini bijeli nišan.

Šehidski.

Ljubljeni.

 

Na ledini čovjek.

Iznuren.

Nepobjediv.

 

Gradovi žive

i umiru...

U čovjeku.

…reče mi da gradovi

sub castro…

Ne umiru…

 

Reče mi da gradovi,

uz one što

nostro

jezikom pletu…

Ne umiru.

 

I u postelji

te pedeset i četvrte

Grad je živio.

 

Autor: Hasan Hasić

 

Budi u toku - www.maglajinfo.com