Maglaja će biti dokle god je nas koji ovaj grad volimo

19.05.2014. 21:58 0

Ako je poplava sa sobom donijela ogromnu štetu, donijela je i zajedništvo koje je s godinama blijedilo, nazirali su mu se tek obrisi, poput neke stare fotografije. Voda je spojila komšije, braću, rođake.

Priča koju ću vam ispričati čisti je dokaz da je istinita ona: „Pazi što želiš, možda ti se i ostvari!“ Kao mali mi smo se pred zgradom na livadi igrali  i kada bi pala kiša priča je išla u smjeru: „Da se livada hoće napuniti vodom da se kupamo na njoj.“ Deset godina kasnije, želje su postale realnost.

Kiša lije nad sivinama Maglaja i kao da se sva tuga nebeska, sva ljudska zloba, negativna energija skupila i u more slila. Maglaj poput Venezie, fale turisti i gondole. Sat se vuče kao godina, jedina svijetla tačka su hrabri momci sa „Radio Antene“, obaraju vlastite rekorde, izvještavaju  i olakšavaju onima koji spašavaju. Neizvjesnost. Strah. Čuju se krici sa okolnih zgrada, Maglaj se pretvorio u akvarijum. Ali duh se ugasio nije.

Ako je poplava sa sobom donijela ogromnu štetu, donijela je i zajedništvo koje je s godinama blijedilo, nazirali su mu se tek obrisi, poput neke stare fotografije. Voda je spojila komšije, braću,rođake. Možda nije trenutak za pisanje ali svako traži neki ispušni ventil , način da skrene misli od blata koje je ostalo u gradu. Pišem da bi se zahvalio svima koji su ovom prelijepom, najljepšem mi gradu na svijetu poslali pomoć, dobre vibracije, hranu, vodu. Ponosim se svojim sugrađanima, ponovo smo dokazali da Maglaj i njegovu dušu ni hiljade  valova ne može odnijeti. Neka nam ovo bude opomena da smo svi bez obzira na vjeru, naciju, nivo obrazovanja ... etiketirani  i certificirani kao ljudi. Ovih dana sam shvatio koji heroji žive među nama, da im navodim imena suvišno je, znaju ko su. Momci, svaka vam čast.

U doba eksponencijalnog prezasićenja, egoizma i zla, postoje ljudi koji su gazili vodu da nemoćnim stanovnicima Maglaja daju hljeb, vodu, lijekove. Bravo. Sada je vrijeme oprosta, solidarnosti. Svi smo jaki na riječima, sada budimo jaki na djelima. Zaboravimo osudu, zlobu, pomozimo svima kojima je pomoć potrebna. Omladino ovoga grada, mi smo budućnost, ostavimo računare, uzmimo lopate, kanistere s vodom. Očistimo naše škole, haustore, podrume. Naša dužnost je da budemo tu i pomognemo jedni drugima. Ljubav je tu.

Kažu „Nema više Maglaja“. Upamtite dragi moji, Maglaj će biti dokle god je Maglajlija koji nesebično vole, ma šta vole, obožavaju ovaj grad. Omladino, svi koji ste sposobni, dignimo se, ako mi ne obnovimo Maglaj, ko će? Prestanimo s kritikama, mijenjajmo sebe i promjenit ćemo i svijet. Neću više da filozofiram, ovo neka bude prvi korak nas, kulturnih djelatnika ovoga grada, jedna mala motivaciona poruka. Ne želim zvučati pristrasno, ali ne zabroavite da pomoć treba i osoblju naše biblioteke, gradske galerije, kina, sportske dvorane.

Završit ću s Paulo Coelhom : „Sve bitke u životu služe da nas nečemu nauče – uključujući i one koje gubimo. Kad porasteš, otkrićeš da si često branio laž, obmanjivao sebe ili patio zbog gluposti. Ako budeš dobar ratnik, nećeš sebe optuživati zbog toga – ali nipošto ne dozvoli da se tvoje greške ponove.” . Maglaja će biti, jer Maglaj nisu samo kuće i zgrade. Maglaj smo mi.

Priču potpisuje, Adi Softić

 

Budi u toku - www.maglajinfo.com