Samo da su mi živi otac i majka

Priča Naide Sirovice dirnula mnoge: Sa 15 godina izgubila sam oca, a 4 mjeseca poslije i majku

13.07.2015. 05:18 0

Literarni sastav Naide Sirovice koji vam prenosimo u cjelosti viralno se širi društvenim mrežama proteklih dana, a nakon što je objavljen na facebooku u okivru Konkursa za književnoumjetnički rad/literarni sastav pod naslovom ''Moj Bedr'' kojeg je u sklopu ramazanskih aktivnosti raspisao džema'at Jusuf-pašine Kuršumlije džamije. Rad Naide Sirovice najverovatnije je pobjednički s obzirom na skoro 2,000 osoba koje su svojim lajkom glasale za Naidin literarni sastav. Literarni sastav dirnuo je mnoge, a tome svjedoče komentari na društvenim mrežama prepuni emocija i riječi podrške za Naidu.

Borba, gorčina, gubitak. Te tri riječi opisuju moj život. Imam 19 godina, ali životno iskustvo i gubitak veliki. Od malih nogu bila sam uz bolesnu majku, brinula se za mlađu sestru i brata. Teško je opisati život djevojčice koju pritisnu problemi i životne nedaće. Sav teret sam nosila na svojim leđima, a društvo i igra sa djecom su me mamile vani.

Eh, da je i sada tako, samo da su mi živi otac i majka. Sa svojih 15 godina izgubila sam oca, a 4 mjeseca poslije i majku. Taj bol, taj unutarnji krik i stezanje u grudima ne mogu opisati nikome i ne bih poželjela da bilo ko doživi. Kažu mi proći će, oporavit ćeš se. Ja evo 4 godine čekam, vodim borbu i nadam se da prođe. Ne prolazi. Da li će doći to vrijeme koje se zaborav zove? Slušam prijateljice kako se žale, izgubile su momka, ljubav ili prijateljicu, samo da znaju šta je pravi gubitak, sreća pa ne znaju. Momak će doći drugi, prijateljicu ćeš naći drugu, nova ljubav će se useliti u tvoje srce, ali novih roditelja nema. Allah dž.š mi je podario ljude koji su mi poput roditelja ali njih ne zovem oče i majko, nego amidža i strina. Uz njih imam sve, kao i ostala djeca, samo nemam roditelje, kažem samo a ustvari to znači sve.

Svaki dan kažem ne mogu više ali novi dan, nova snaga. Samo Bog zna odakle je crpim. Majko moja, oče moj toliko mi nedostajete, toliko boli i toliko se trudim da pored svih problema ostanem čovjek. Znaš majko, kada dođe taj 8. mart, meni taj praznik i ne znači nešto, ali vidim djecu kako s ponosom kupuju cvijeće i žure kućama. Žurila bih i ja majko, ali kuda? Majko moja, ispunila sam tvoj i svoj san, završila sam srednju školu odličnim uspjehom, upisala sam fakultet, sestra je ispunila svoj san, ide u medresu i odlično joj je. Oče moj, tvoj mali sin je završio drugi razred i hvali se kako ima curu i sve petice u školi.

Ipak kad sagledam svoj život i sve kroz šta sam prošla, pitam se da li sam dobila bitku? Ostvarila sam sve što sam htjela, bez ijednog roditelja. Dok sam ovo pisala osjetila sam olakšanje i suze su se slijevale niz ovo mlado umorno lice. Shvatila sam. Moji roditelji, gdje god da su ponosni su sigurno na mene. Mama, babo, volim vas puno, zaklinjem se da će te uvijek biti ponosni na svoju kćerku. Za vas mogu samo moliti Allaha dž.š. za vječni dženet, a za sebe da ostanem čovjek u ovom surovom svijetu.

Budi u toku - www.maglajinfo.com